oiiii........

nakon dugo vrimena bilo bi vrime da se javim..
uglavnom...


GORAN CAGALJ 30.06.1969-07.07.2007
pisat cu o nekom ko je bio onako posebna osoba u mom zivotu
..napisala sam BIO JE..nema ga vise..oduzeo si je zivot..
goran,moj rodak,cvaja,kako god napravio je to...
u subotu odem ja na pismeni iz matematike,dodem doma i odem u split,
pa opet doma i slucajno ja i maja osle u zagvozd,
malo na selo svejedno su bile predstave i to..
onako cile sritne sta idemo,dosle gore i tako..navecer se spremile malo setale okolo
dok meni nije zazvonio mobitel...
zva me stric i ja otisla do doma,mislila da mu nesto triba sta ja znam..
bilo je oko ponoc..
ja sam vidila neku guzvu al mislila sam valjda se neko potuka ili tako nesto,
ipak subota je uvik se tako nesto i dogada..
kad sam dosla do svoje kuce ukipila san se..kad sam vidila onu hitnu i sve ono...
stric mi je samo teka NEKO JE MRTAV..ja nista..otisla po maju nazad i
u pola puta zaustavi me prijatelj
i kaze mi IVANA,DEFINITIVNO JE GORAN...iz ociju su mi automatski krenile suze,
a on me samo zagrlio jer u takvoj situaciji nema se sta za rec..
otisla sam doma..i mozete zamislit kako je bilo..sve se dogodilo iza nase kuce na terasi...
sve je to ista kuca..
iza toga bila sam pod sokom jednostavno nemoguce da se tako nesto dogada..
cili dan u nedilju imala sam osjecaj da
je to sve samo san i da cu se uskoro probudit..al nikako da prode...
nije to bio nikakav san vec zalosna stvarnost.. taj dan,
ta subota navecer 07.07.07. obiljezila mi
je najgori trenutak u zivotu..jucer mu je bio sprovod i bilo je grozno..
nikad nisam mogla niti zamislit da
moze sprovod bit onoliki..prepuno je ljudi bilo trajalo je 3 ure,cila vojska i
mornarica je bila..jer je tamo i radio..bio je zapovjednik satnije za odrzavanje
raketnih sustava u raketnoj bazi..o njemu su govorili ka o velikom heroju..
svaki dan se zeza bio je uvik nasmijan..
tu subotu popodne prica je s menom sve normalno..izgrlio me i izljubio..
na kraju kad sam morala nesto otic obavit reka mi je
IVANA,VIDIMO SE..nakon toga nisam ga vidila..nikad ga necu ni vidit..
danas citam slobodnu,cak 49 osmrtnica za njega..
pregrozno i tako nestvarno..preostaje nam samo prihvatit stvarnost,nemoze nam ga nista vratit..
ovo se nece tako lako zaboravit,njegov glas mi je stalno u glavi..
svaki dogadaj s njim mi se neprestano vrti po glavi..
iako sam se po 300 puta pripirala s njim jer me stalno nesto zeza,
bio mi je drag i nema puta kad sam otisla u zagvozd
i da ga nisam srila isprid kuce i popricala s njim..
sad ce sve bit drugacije..s kim cu ja sad svako popodne popricat isprid kuce dok iscekujem vecer
i kad cu izac..sad svi pricaju i izmisljaju razloge zasto je to napravio,
ali nista ga nemoze vratit..
kakve koristi i da se zna razlog?? gorana nema...nemam vise sta za rec..
nema niceg sta bi ga moglo vratit..
samo mogu rec
POCIVAO U MIRU BOZJEM...
volim te Gorane...

11.07.2007. u 18:24 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

ich,ich und ich!!!!

pa....
takozvana od ria mare NESKVIK!!!tako sam ponosna na to ime...cerek
...živim u traženju zabave...
volim puno toga,a mrzim jos vise nego sto volim... volim par ljudi najvise na svitu...mirelu,šarića,anu,Plisu volim malocerek,...eek, ma jos mnogo njih!cerekcerek
headbang
ne volim SAMO bolnicu,gospođicu Patku i ekipicu,puno *tuptup* ljudi,novog hrčka,svoga brata(kadkad mi ga je ža pa ga mrvicu volim),cajka dio grada,subotu kad nemam di,nemogučnost života u ogromnom gradu sa puno,puno novih ljudi,prosjake koji me pitaju"ajde dite daj koju kunu",kad ponestane duvana i para,a najviše od svega mrzim ovaj grad u kojem nema života....


Nesquik