šalaalala šalalalalaala xD
Postovi
Datum i vrijeme prvog posta:30.03.2007. (20:04)
Zadnji post napisan:prije 303 dana
Ukupno postova:11
Broj postova u zadnjih 30 dana:0
Broj postova u tekućem mjesecu:0
Prosjek postova po tjednu:0.1
Prosjek postova po mjesecu:0.6
Mjesec s najviše objavljenih postova:travanj, 2007. (3 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova:veljača, 2008. (1 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova:62
Broj dana bez postova:300
U koje doba dana najčešće pišete postove:navečer (16 - 22 sata)
Ukupno riječi u svim postovima:497
Prosjek riječi po postu:46
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom:0 (0%)
Broj postova bez slike:11 (100%)
hahahaha vridna li sam :D 
...ima dana kada neznam sta cu sa sobom...
evo nisam odavno pisala pa eto...mada neznam o cemu bi pisala...al eto pise mi se...sama sam doma pa nemam pametnijeg posla...puno toga se prominilo u mom zivotu,tako i sama ja...u zadnje vrime dani su mi isti...otvorim oci ujutro vec znam kakav ce mi dan bit...kao i svaki drugi...dosta mi je toga vise...nemam volje za nista...ni za drustvo...iako me dosta ljudi osuduje sta radim od sebe,govore mi da su oni uvik uz mene ali da ih sama ja odbacujem od sebe...prema ljudima koje stvarno volim pocela sam se ocajno ponasat,svjesna sam toga ali nemogu se kontrolirat u tom...jednostavno nemogu...ispada po mom ponasanju da me uopce nije briga za te ljude ali stvarno mi je vise stalo do njih nego do same sebe...ali nikako da to ispravim...subota navecer...kazu mi da nisam normalna jer zivot je jedan,da izadem i zaboravim na probleme,ali ja jednostavno nemogu zaboravit...muci me masa stvari ali kao da ne virujem dovoljno ljudima pa nemogu nikom pricat o onom sta me muci....a ubija me to...previse stvari drzim u sebi al nesto u meni mi neda da ikom o tom pricam...kad mi neko kaze da me zna 100 godina...mozda su me prije znali,ali ni ja sama vise sebe ne poznajem...svaki dan se pitam sta ce mi zivot kad u njemu neznam uzivat...nema veceri da ne lezim u krevetu i gledam u nebo i razmisljam o stvarima koje me ludacki muce...da se nesitim ljudi koji mi fale i koje volim...a i onih kojih vise nema...svaki dan idem u skolu pa dodem doma i nezelim vise izac medu ljude...vikend mi prolazi doma u samoci bez zelje da izadem...a vise tako ne zelim a neznam kako prominit to...jer ja nemam volje za nicim...pokusavam pocet iz pocetka i nadam se da cu uspit jer ovako nema smisla vise...u skoli kad sam okruzena ljudima pravim se da je sve u redu smijem se glupostima ali to nisam ja...takva pokusavam bit ispred drugih...fale mi kadkad razgovori sa ljudima koji su me znali,bas oni razgovori koji su znali trajat satima i tada bi sve sta me muci izbacila iz sebe,al toga vise nema...a ja sama sam za to kriva..al neznam kako da to ispravim...fali mi pravi prijatelj,onaj koji ce za mene tu bit u ponoc-podne..nebitno...takvih sam imala prijatelja ali vise ne...jer sama sam kriva...jer odbacila sam sve do kojih mi je stalo...sama sam kriva...
malo sam se raspisala al sad mi je malo lakse...eto ljudi moji to bi bilo to..bokich...
evo meeeee.....
eto i ja odlucila napisat novi post..eto reda radi...hahaha...s obzirom da je mojoj kiki sutra rodendan posvetit cu ovaj post bas njoj...evo ovako...22.06 ja zavrsim u bolnici i razmisljam ajme sta me tamo ceka ono novi ljudi novo sve...i to ljudi koje nikad nisam niti vidila...i sad cu ja s njima bit po cile dane dilit sobu s njima i sve...ko u big brotheru...i dodem ja tamo one sestre mi rekle u kojoj sam sobi i u sobi stoje 3 zenske koje nikad nisam ni vidila...onako ja dodem do svog kreveta i cila onako zbunjena...one su bile super dosle do mene odma se upoznale i pocele pricat...to su bile josipa,snjezana i moja kike! i tako do popodne mi pricale i pricale tako se pocele upoznavat bolje...i tu prvu noc tamo snjeze i josipa zaspale a ja i kike ostale budne cilu noc i pricale..sile kraj prozora gledale u noc sa istim zeljama...izac na zrak na slobodu...tu noc kike mi je ispricala cili svoj zivot ko i ja njoj svoj....stvarno mi je odma postala draga..osjecala sam se ko da ju znam vec 100 godina..bila sam super i sa snjezom i sa josipom al s kikom sam bila najbolja i nekako je bila najslicnija meni....sve su bile starije od mene za godinu dana...vec 26.06 sve tri su otisle iz bolnice a ja sam ostala do 29.06...onda su mi dosle u posjete a meni je dosla nova kike s kojom sam isto bila super al ne ko sa starom kikom...i tako...pridkraju lita sam bila tjedan dana u splitu i stalno sam bila sa kikom po gradu i tako...bilo mi je zakon...sad se dogovaramo da ona dode vamo malo u makarsku u mene....da nije bilo bolnice,operacije i svega nikad te ljude nebi upoznala a ni kiku....ta cura,ma strasna je obozavam ju i mogu s njom o svemu pa cak bi prije s njom pricala o nekim stvarima nego s nekim koga znam puno duze...eto neda mi se pisat vise...moja kike sritan ti rodendan iako je sutra~!!!!volin te puuunoooo i vidit cemo se mi pa cemo opet lunjat po kavama i ducanima!!!!!
neskvik
bye bye....
p.s i meni je rockas 24.10 doooontttt forget!!!!!!!!!!!!!!
ooooiiiiiiiiiiii!!!!!!!!!!
nesQuik!!!!!!!!
Žitne pahuljice sa kakao prahom
Pretvara mlijeko u ukusan čokoladni napitak
djeca ga najviše vole
Sadrži 8 vitamina, željezo i kalcij
za djecu od 4 - 14 godina,a i za starije....
nemojte ni pitat zasto cu spominjat nesQuik u ovom postu!!!!
pijte pijte nesQuik da narastete!!!! vrlo je zdrav i ukusan i mmmm COKOLADAN....hehe
njami!!!! RIO MARE POZZZZ!!!!!! OBOZAVAM *nesQuik*!!!!!!
ma samo vam se javljam bezzeee da nemislite da sam crkla...moran ic dat Misku
jest i pit...moj hamster....da nebi krepa jer onda me nece imat ko slusat na ovom svitu...to je super stvar...moj odnos
sa Miskom,ja pricam on slusa...ma ugl idem ja sad ca...lav ju olll!!!!!
17.08.2007. u 18:35 |
32 Komentara |
Print |
# |
^
ej ljudovi i ljudice!!!!
evo i ja odlucila novi post nasrajbat...a nemam pojma o cemu pisat kao i obicno...veceras je prljavo kazaliste na kacicu jedva cekam...obozavam ih slusat...podsjecaju na davne dane...one bolje dane...ovo lito...ajme mrzim ovo lito...tako je proletilo a bezzeee je bilo...bar meni...nijedna dobra stvar mi se nije dogodila...onako vani u drustvu smijem se i zezam ali to nisam ja...to nije iskreni smijeh smijem se tek tako...neznam sta se dogada s menom ovo lito totalno sam propala...na neki nacin jedva cekam da lito zavrsi a na drugi ne zelim da pocme skola nekako imam fobiju vratit se opet u onu skolu islusat one profesore i tako cilu zimu...ovu skolsku godinu stalno sam razmisljala o litu i planirala sta cu radit,a kad je lito napokon doslo sve je krenilo naopako...sad se bojim da se to sve opet ne ponovi...ma neznam umisto da se zabavljam i uzivam ja padam u depresiju...a nemogu se iz nje izvuc...jednostavno ne mogu...
p.s. ja i maja smo nedavno napravile blog al nismo nikome govorile za njega pa evo ...
madrfakingprincess.blog.hr
eto ljudi to je to od mene nisam pametna nemam o cemu pisat..pusach!!
oiiii........
nakon dugo vrimena bilo bi vrime da se javim..
uglavnom...
GORAN CAGALJ 30.06.1969-07.07.2007
pisat cu o nekom ko je bio onako posebna osoba u mom zivotu
..napisala sam BIO JE..nema ga vise..oduzeo si je zivot..
goran,moj rodak,cvaja,kako god napravio je to...
u subotu odem ja na pismeni iz matematike,dodem doma i odem u split,
pa opet doma i slucajno ja i maja osle u zagvozd,
malo na selo svejedno su bile predstave i to..
onako cile sritne sta idemo,dosle gore i tako..navecer se spremile malo setale okolo
dok meni nije zazvonio mobitel...
zva me stric i ja otisla do doma,mislila da mu nesto triba sta ja znam..
bilo je oko ponoc..
ja sam vidila neku guzvu al mislila sam valjda se neko potuka ili tako nesto,
ipak subota je uvik se tako nesto i dogada..
kad sam dosla do svoje kuce ukipila san se..kad sam vidila onu hitnu i sve ono...
stric mi je samo teka NEKO JE MRTAV..ja nista..otisla po maju nazad i
u pola puta zaustavi me prijatelj
i kaze mi IVANA,DEFINITIVNO JE GORAN...iz ociju su mi automatski krenile suze,
a on me samo zagrlio jer u takvoj situaciji nema se sta za rec..
otisla sam doma..i mozete zamislit kako je bilo..sve se dogodilo iza nase kuce na terasi...
sve je to ista kuca..
iza toga bila sam pod sokom jednostavno nemoguce da se tako nesto dogada..
cili dan u nedilju imala sam osjecaj da
je to sve samo san i da cu se uskoro probudit..al nikako da prode...
nije to bio nikakav san vec zalosna stvarnost.. taj dan,
ta subota navecer 07.07.07. obiljezila mi
je najgori trenutak u zivotu..jucer mu je bio sprovod i bilo je grozno..
nikad nisam mogla niti zamislit da
moze sprovod bit onoliki..prepuno je ljudi bilo trajalo je 3 ure,cila vojska i
mornarica je bila..jer je tamo i radio..bio je zapovjednik satnije za odrzavanje
raketnih sustava u raketnoj bazi..o njemu su govorili ka o velikom heroju..
svaki dan se zeza bio je uvik nasmijan..
tu subotu popodne prica je s menom sve normalno..izgrlio me i izljubio..
na kraju kad sam morala nesto otic obavit reka mi je
IVANA,VIDIMO SE..nakon toga nisam ga vidila..nikad ga necu ni vidit..
danas citam slobodnu,cak 49 osmrtnica za njega..
pregrozno i tako nestvarno..preostaje nam samo prihvatit stvarnost,nemoze nam ga nista vratit..
ovo se nece tako lako zaboravit,njegov glas mi je stalno u glavi..
svaki dogadaj s njim mi se neprestano vrti po glavi..
iako sam se po 300 puta pripirala s njim jer me stalno nesto zeza,
bio mi je drag i nema puta kad sam otisla u zagvozd
i da ga nisam srila isprid kuce i popricala s njim..
sad ce sve bit drugacije..s kim cu ja sad svako popodne popricat isprid kuce dok iscekujem vecer
i kad cu izac..sad svi pricaju i izmisljaju razloge zasto je to napravio,
ali nista ga nemoze vratit..
kakve koristi i da se zna razlog?? gorana nema...nemam vise sta za rec..
nema niceg sta bi ga moglo vratit..
samo mogu rec
POCIVAO U MIRU BOZJEM...
volim te Gorane...
MOJIM ANARHISTIMA
Jednostavno više nemam što reći.
Radije svoje misli držim za sebe, jer mi neprestano ruše stavove koji su mi strahovito važni.
I onda ta mješavina osjećaja, nemoć i gorljiva želja da ideš dalje, protiv vode, protiv vjetra, protiv svega i svih.
ako sam spreman braniti ovu izokrenutu logiku,
sve do kraja, moga ili njenog
I onaj osjećaj, kad uz toliku vjeru u ljude ujutro čitaš crnu kroniku.
I pokušavaš opravdati dečka koji je ubio troje ljudi, iz loše je obitelji, psihički poremećaj, splet okolnosti - ali ne, nije u tome stvar. Ljudi su rođeni grešnici.
ako vjerujem da ljudi mogu postati bolji
kad shvate da nema boljih od njih
ako vjerujem da ljudi mogu postati bolji
kad shvate da su dobri
I stalno razmišljaš; može li se ta ideja primijeniti globalno, ili samo u maloj grupi istomišljenika koji će svejedno biti ovisni o sustavu kojeg preziru?
Mogu li doista svi ljudi razumijeti i prihvatiti taj pojam?
Mogu li ga prihvatiti kao prirodno stanje stvari?
ako uspijevam dozvati i njega, i nju,
i oni nam priđu
Ne, nije problem u autoritetima. Ni država ni policija nisu nepobjedivi. Njih je zapravo lako srušiti. Problem je u ljudima.
Zavidni su, pohlepni i željni moći.
Pogotovo moći nad drugim čovjekom.
ako mi je mrsko biti iznad ili ispod,
jer želim biti baš ovdje gdje jesam
Kaže Voltaire da svatko treba uređivati svoj vrt.
Mijenjati sebe, a ne druge.
Kada bi svatko radio na sebi, svijet bi neupitno bio bolji.
I to je zapravo anarhija.
ako tvrdim da je život samo jedan
i da ga baš zato vrijedi žrtvovati;
ako danas sanjam
da bih sutra bio budan
- možda sam i ja romantični anarhist,
kako je to za sebe rekao fassbinder,
zapalivši plamen u kojem je izgorio
ovo sam nasla na internetu,tekst mi se svidio i objavila vam ga...a neznam ni sta bi vise pisala..sad ce vikend meni se nigdi neda..nemam volje za nicim,pogotovo za izlascima..ma neznam sta se s menom dogada valjda ce i ova faza proc..ccc...c ya!pozz svima...
smrt je posljednja igra skrivaca gdje trazenog nitko nikad ne pronade...
KAD POZELIS DA SI MRTAV I NEZELIS ZIVJETI SJETI SE ONIH KOJI TREBAJU UMRIJETI, A ZELE ZIVJETI...
Svi mi bar vecina nekad zelimo nestati sa ovoga usranog svijeta i mislimo kako bi bilo lijepo da nestane,da se rasplinemo u zraku,da nas vise nema,ionako nikome necemo falit..ionako smo samo greska...A ustvari svaki problem ima neko svoje rjesenje..ima pun k... ljudi koji znaju da im je ostala minuta,sat,mjesec dana zivota al oni se nadaju jer nada umire zadnja i to im daje malu potporu nadaju se...,Cak i zivot ima rjesenje to je smrt..
Prah smo bili i u prah cemo se pretvoriti“, svemu dodje kraj i na kraju ko si ti uopce??? Bas nitko i nista na ovom svijetu, trudimo se nesto postici, nekima je glavni cilj imat brdo love al za sta??? Sta ce ti sve to,da uzivas u zivotu al sta ako cemo svi na kraju bit deset metara ispod zemlje i nista od toga nam nece nista predstavljat, zivjet cemo u sjecanjima ljudima kojima smo nesto znacili a nakon toga ostat ce nista...svi smo mi prolazni i svi cemo mi zavrsit jednako,nestat cemo...Kolko god se trudila jednostavno ne vjerujem u zivot poslije smrti, smrt je vjecni san i nista vise,ti si svoju sansu na zemlji imao,ako si zivot iskoristio dobro a ak ne svejedno...Kad nedjeljom vidim sve one u crkvi(pogotovo starice) koji misle da ce im to donjet „vjecno spasenje“, mole se, pokusavaju se il dreze se zapovjedi a ustvari zasto??? Svi cemo umrijet,za mene je to samo iluzija nadat se zivotu poslije smrti da ce tvoja dusa ic u nebi i sta ja znam,dal uopce postoji dusa..Ima masu pitanja na koje nikada nece bit odgovora ko sta ce svijet ostat isti i nece se promjenit na bolje,uvijek ce se nac netko ko ce narusit mir i to je jednostavno pakleni krug...
Ipak neki zauvijek ostanu vjecni...i tako ce bit do kraja,neki koji su nesto postigli bilo to dobro il lose...
Sad bi mogla prec na samoubojstva,nije mi jasno kako netko ima hrabrosti se ubit...legende poput Sida,Morisona,Cobaina koji ce ostat za nas uvijek mladi i vjecni,nekad ljudi znaju rec pa kako su se mogli ubit ako su imali sve,slavu itd...al ustvari dal je to bilo vrijedno svega,kolko god oni bili slavni i legende oni su bili nesretniji vise od svih nas skupa, vjerovatno se nisu mogli nosit sa svojim zivotima i odlucili su tako,,,al svatko od se mogao ubit al na kraju sta te to sprijeci??Bas strah jer je cjeli zivot jedan veliki strah,strah od smrti,od neuspjeha i tako prodje cjeli zivot...Uz strah je i nada koja ti pomaze da ides iz dana u dan, uvijek se nadas da ce sutradan bit bolje da ces bas sutra sve bit divno i krasno i rjeseno al na kraju sve ostane isto...Sve je tako kmplicirano,cjeli taj proces zivota i smrti...zato je najbolje zivjeti,raditi ono sta volis i uzivat jer ionako nikad vise neces,nikad se vise nece ponovit ovaj trenutak i sve skupa...i onda kad ljudi seru da pusenje steti,alkohol steti i blabla...svi cemo kad tad nestati biti nitko i nista...zato radije radi ono sta zelis a ne ono sta drugi od tebe zele jer si sam na ovom svijetu i sam ces bit do kraja..ovo je tvoj trenutak i tvoj cas...samo da to moja mamica svati..a eh..
„JA SE IGRAM I DALJE,JER JA SAM ZABORAVLJEN,GDJE SAM,TKO SAM I KAKO SAM....(Satan Panonski).
PRIZIVANJE DUHOVA|!!!!
danas u skoli san se dogg ninom i dajanom da cemo prizivat duhove...Oduvjek sam to htjela probat,ali nikako nisam imala prilike.Cvrsto sam uvjerena da je takvo nešto moguce izvest i vjerujem da ako vjerujemo u to da cemo to i uspjet.Pozvat cemo jos nekoliko ljudi.Bit ce ludnica.Tražila sam upute kako se to radi al nigdje nema.Našla sam samo ovo na blogu od neke cure:
Sotonistički čin, ujedno igra magije i psihe!
Ako se osoba odluči upustiti u to treba biti svjesna da je to protiv pravila Boga, jer je to uznemiravanje duša.
Ima puno načina dozivanja duhova, a meni se najviše sviđa onaj s viskom(ili iglom na koncu koja zna biti i učinkovitija), 6 svijeća i pentagramom.
Preporučam da se na sebi ima nešto crveno jer ta boja štiti od zlih utjecaja.
Dozivanje neće uspjeti ako je u grupi netko tko ne vjeruje u to, a najbolji znak je gašenje svijeća prije početka.
Potrebno je razmisliti čiji duh treba zvati i zatim osmisliti čarobnu formulu.
5 svijeća je na vrhovima pentagrama i 1 je u sredini, a iznad središnje svijeće je visak tj. igla.
Znakovi prisustva duha su neobične sjene, neobično gorenje svijeća, uznemiravanje igle, čudni zvukovi, puhanje vjetra u zatvorenom prostoru ili gašenje središnje svijeće.
Ako se prvo ugase svijeće na vrhovima pentagrama, duh je uplašen i odlazi!
JEDNOM SE ČAK DESILO DA JE ZAZVONIO TELEFON I KAD SMO SE JAVILI NITKO NIJE BIO NA LINIJI.
Prizivati duhove treba najranije u 20.30 sati!
Pa hvala ovoj curi na bar ovim uputama,također sam procitala da je moguce i da u slucajevima kada to uspije obicno dode nesto loše,kao sotonini demoni koji uzmu tjelo toga koga dozivamo.
Ali to sve me nije sprijecilo,ucinit cu to.Još cu negdje procackat da nađem prave upute,ako vi imate kakve recite,i kad to završi javit cu vam kako je bilo,naravno,ako još budem živa bwuahahaha,BWUAHAHAHA!!!!
nnnneeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ljudi moji..evo mene...loša vjest..lucija mi nočas ide u jebeni dojčland! pa kako ču ja bez nje..s kim ču ja ogovarat određene osobe??haha..hi hi hi...ma valjda ću preživit idučih 10 dana..nego ovako...danas igrali hajduk-dinamo..zahvaljujuči našim dragim profesorima nismo gledali,već smo ko neke budale u razredu se okupili oko radija i slušali...al bilo je dobro,pogotovo kad je hajduk bio u vodstvu 2:0..(pozz zelc`ka)...danas nam je razrednik govorio kako mi možemo i moramo utjecat na sranja po stadionima za vrime ovakvih utakmica, kako nesmi bit podjela između torcide i bbb...la la la pa covjece kako??? ja prva nevolim bbb...mislim ti sa covikom koji navija za dinamo moš pričat, postivat ga... ali kad mi neko dode i pocne srat protiv hajduka ja se tako iznerviram i tako se posvadamo...ma necu upoce pisat o ovom samo se pošteno iznerviram...eto moji ljudi nemam vise inspiracije..c ya!pozz
04.04.2007. u 22:19 | 9 Komentara | Print | # | ^guzva u 16/ercu Slavuj
O KAKO DIVNO PJEVAŠ
PA TO JE ZLATNA MELODIJA
TI SI DRAGULJ PRIRODE
MOCART S DRVEĆA
TVOJA ME PJESMA UČI
DA JOŠ NISAM IZGUBLJEN
DA SE JOŠ MALO MUČIM
PA ĆU BITI NAGRAĐEN
IMA NAS PUNO ZNAJ
SAMO TI PJEVAJ
PRATIT ĆU TE SVE DOK NE CRKNEM
SLAVUJ NA GRANI ZNA
DA NEMA VREMENA
JA SAM SADA TU, I VIŠE NIKADA!!!
, ma jos mnogo njih!